Održivost postaje sve važnija tema u našem svijetu, a turistički sektor nije iznimka. Sve više putnika traži ekološki prihvatljive opcije za smještaj, hranu i aktivnosti tijekom putovanja. Jedno od takvih mjesta je “Imanje pod kistom” na otoku Visu, koje se ističe svojim održivim praksama. Ovaj članak donosi intervju s vlasnicom Zoricom Karakaš, koja nam otkriva kako “Imanje pod kistom” nastoji biti primjer održivosti i doprinijeti očuvanju prirodnih ljepota otoka Visa.
- Kako ste primijenili održive prakse u vašem turističkom objektu?
Naš turistički objekt dio je našeg projekta o održivom turizmu. Naše „Imanje pod kistom“ nalazi se u malom mjestu Rukavac na otoku Visu na 1700 m2. Tu se nalaze dvije kuće, slikarski atelje, nekoliko natkrivenih terasa i veliki mediteranski vrt. Od početka iznajmljivanja i bavljenja turizmom, što znači od 2003. godine, turizam je za nas uvijek bio projekt koji je proizlazio iz našeg načina života i naše svjesnosti i odgovornosti prema životu i mjestu u kojem živimo.
Mi smo obitelj koja živi na ovom prostoru i nema drugi dom. Otok Vis naš je dom i dom u kojem živi jedinstvena zajednica ljudi, biljaka, životinja u savršenom skladu, obogaćena plodnim tlom, čistom vodom i zrakom, okružena bogatim podmorjem. Ljepotu otoka dopunjuje ljepota kulturnog nasljeđa i autohtonih i tradicijskih vrijednosti njegovih stanovnika. Mnogi su otok Vis nazvali „rajskim mjestom na Zemlji“ i mi ga tako doživljavamo. Ali, kao i svaki dom, mora se čuvati, njegovati, posebice danas, kada je turizam postao osnovna gospodarska aktivnost na otoku.
Odrednice novog modela blagostanja ili načina življenja jesu: „sporije, manje, bolje, ljepše“ i u suglasju su s novim modelima življenja utemeljenim na održivom razvoju. Ne mora se ni reći da je to model koji je na našem otoku vladao stoljećima. Tu su mudrost kvalitete života otočani morali naučiti od svoga otoka.
To je i naš model življenja: živjeti u skladu s okolišem, ljudima, biljkama i životinjama koje tu obitavaju. Pri tome, živjeti u suglasju sa svim novim tehnologijama, znanjima i izazovima suvremenog života 21. stoljeća, a u ruralnom okruženju, nije jednostavno postići. Poslije mnogo godina vrlo napornog rada na sebi i na samom prostoru, postigli smo simbiozu koja je vidljiva i našim gostima i zato bi se moglo govoriti da je naše imanje zaslužilo oznaku „Dalmatia Green“.
U našem objektu sve što je održiva praksa, organski je nastajalo i sinkronizirano je s našim prostorom.
Naša gustirna za vodu izgrađena je zbog problema s vodom na otoku, ali je reguliranjem vodoopskrbe ostala kao savršeno rješenje za prikupljanje kišnice koju godinama koristimo za zalijevanje vrta.
Naš je vrt organski nastajao na kamenitoj padini i potpuno je nekonvencionalan i umjetnički razigran. U vrtu ima oko 180 biljnih vrsta i preko 1800 biljaka, a vitalnost i sklad vrta opstaju godinama, što nije nimalo lako zbog surove klime: velikih udara vjetrova tijekom zime i visokih temperatura ljeti kao i ljetnih suša.
Kompostiranje je oduvijek bio dio našeg odnosa prema prirodi, a nastojimo raditi i po principima permakulture. U našem vrtu nema kemije već samo usklađivanje, praćenje i pomaganje biljkama, a najviše davanje ljubavi biljkama.
Svoj vrt ustupamo svim živim bićima: gušterima, ježevima, pčelama, kukcima, crvima… usklađujemo opstanak vrsta s nama ljudima. Naš vrt nudimo na uživanje svim našim gostima koji dolaze u svoje apartmane, ali mogu koristiti svaki kutak vrta za sjedenje, ležanje, druženja. Osobito uživaju njihova djeca, a rado primamo i pse jer mi imamo dva psa.
Naši gosti mogu ubrati začinske i ljekovite biljke koje imamo u vrtu i pomažemo im da nabave organski uzgojeno povrće i voće od naših prijatelja koji imaju svoje vrtove na otoku.
Nastojimo štedjeti vodu i struju i svi uređaju su kupovani s ekooznakama i s najvećom uštedom u potrošnji vode i struje.
Skoro sve što imamo od namještaja je od drveta ili ratana, uglavnom od prirodnih materijala. Imamo dosta recikliranog namještaja jer je namještaj jako skup i nastojimo obnoviti, osvježiti, dati novi izgled mnogim predmetima koje imamo godinama i koji su nam dragi.
Posteljina, zavjese, prekrivači, jastuci, sve tkanine su od pamuka i lana. Za održavanje higijene, u najvećoj mjeri koristimo prirodna sredstva koje kupujemo od ekoproizvođača ili ih radimo sami.
Najveći je izazov otpad
Oblast koja je najproblematičnija i s kojom se najviše borimo, to je pitanje otpada. Zapravo, to je pitanje koje je u potpunosti ovisno o tretiranju otpada od strane lokale zajednice i pored sveg našeg truda, nemoguće je djelovati samostalno. To pitanje je na razini države problematično, a otok Vis nije primjer uspješnog zbrinjavanja otpada.
Mi smo sami na imanju napravili svoj mali otok za odvajanje otpada i kada je sezona i imamo goste, to se pokazalo kao veliki problem. Veliki broj gostiju ima vrlo dobre navike i odnos prema otpadu i odmah odnose i razdvajaju otpad, ali ima i onih koji apsolutno nemaju izgrađene navike. Iako imamo kante na kojima piše: staklo, plastika, hartija, komposter, tu se svašta dešava i to ne možemo kontrolirati.
S druge strane, nama ne dolazi nitko iz komunalne organizacije za odnošenje vreća, već to radimo sami. Na neki način nam je to postalo jako veliko zaduženje u sezoni i sada nastojimo da tu praksu promijenimo.
Od 2003. godine kada smo počeli raditi u turizmu, pa do danas, na samom otoku je postignut tako mali nerijedak u toj oblasti, da je potpuno nemoguće da mi kao pojedinci napravimo veliki iskorak. Mi smo dio lanca koji funkcionira tako da se na lokacijama u mjestu nalaze veliki zeleni kontejneri u koje se ubacuje sav otpad. Osim što kontroliramo kompost, sve drugo ne možemo kontrolirati, niti gdje ide i što se dešava dalje s plastikom, staklom, papirom.
Mi inače, kao obitelj, plastiku skoro uopće ne koristimo, osim obavezne ambalaže proizvoda koje kupujemo. To selektiramo i odvajamo i nikada nije problem, osim u sezoni kada dođu gosti.
2. Koje su glavne koristi u daljnjem poslovanju?
Koristi su višestruke: očuvanje unutrašnjih prostora, očuvanje vrta, financijska ušteda, ali i priznanja tog truda od strane gostiju. Sve veći broj naših gostiju osviješteni su ljudi koji također žive u skladu s principima održivosti i nastoje živjeti zdravo. To je ciljna grupa turista kojoj mi težimo i to su gosti koji nam dolaze.
3. Kako održivost utječe na vašu konkurentnost na tržištu turističke industrije?
Na ovo pitanje ne bih znala odgovoriti jer mi jesmo izgradili vlastiti brend. Gradimo ga godinama i ne temelji se samo na ovom segmentu. Mi smo umjetnička obitelj u kojoj dominantnu ulogu ima likovna umjetnost jer mi je suprug akademski slikar. Otuda se mi bavimo i kulturnim turizmom, ali i aktivnim i holističkim turizmom – 42 holističke grupe imale su svoje aktivnosti na našem imanju: slikarske radionice, joga retreat , gong, aromaterapija i dr.
Što se tiče poboljšanja naše održivosti objekta, nismo do sada uspjeli staviti solarne kolektore i to nam je najvažniji cilj.
4. Koji biste savjet dali drugim turističkim objektima koji žele postati održiviji?
Ne bih imala univerzalan savjet jer se turistički objekti veoma razlikuju. Turizam je vrlo složena djelatnost, ljudi koji se bave turizmom kao iznajmljivači veoma su različiti i pristupi su im različiti. Mi od turizma živimo i živimo život s turizmom, ali nije kod svih takav princip. U svakom slučaju, održivost i održive prakse neophodnost su suvremenog svijeta, tako da samo mogu preporučiti implementiranje tih praksi.
5. Što biste rekli mladima koji tek započinju karijeru u (održivom) turizmu? Preporuke, savjeti?
Na mladima svijet ostaje i to zaista nije floskula. Održivi razvoj i sve što podrazumijeva taj model ponašanja, djelovanja i življenja, pa i u oblasti turizma, zahtjeva aktivni i odgovorni angažman svakog pojedinca u stvaranju vlastite budućnosti i budućnosti svoje djece i njihovih pokoljenja. Pravo na zdrav život i zdrav okoliš jedno je od ljudskih prava i trebamo raditi svim svojim bićem na ostvarivanju tog prava.
Turizam je danas dominantna gospodarska djelatnost u našoj zemlji i mladi ljudi imaju velike šanse da lijepo zarađuju i žive od turizma, ali bi trebalo tome pristupiti s velikom odgovornošću. Turistički resursi pripadaju zajedničkoj baštini čovječanstva i zajednice na čijem se teritoriju oni nalaze te svi mi imamo posebna prava i obaveze prema njima. Samim tim i ljudi koji od turizma žive i njima upravljaju imaju ogromnu odgovornost.
Kada su mladi ljudi u pitanju, veliki sam optimist. Danas su alati koji se koriste u oblasti održivosti, održivog razvoja, održivog turizma, sve bolji i mladim ljudima sve jasniji i prirodno će ih znati primjenjivati.
6. Kako ste informirali svoje goste o vašim održivim praksama?
Na našoj web stranici, Facebook stranici, Instagramu, govorimo o tome. Imamo i brošure udruge Sunce koje su nam jako korisne i dostupne gostima.
Naši su gosti potpuno usklađeni s našom ponudom. Nikada nismo imali problema s gostima i uvijek su poštivali naš prostor i naš način života.
7. Promovirate li održivi turizam u vašoj okolici?
Bili smo aktivni u jednom periodu i radili smo u okviru udruge za zaštitu okoliša. Tada smo radili na promoviranju održivosti i imali nekoliko manifestacija koje su bile dobro primljene u lokalnoj zajednici: projekti „Ekopatrola otoka Visa“, „Ekofest“ i „Mudrost otoka Visa“, bili su projekti u kome su učestvovale i škole i lokalna zajednica.
Posljednjih smo godina manje aktivni u lokalnoj zajednici.
8. Kakav oblik održivog odmora bi preporučili?
Preporuka je našim gostima da se usklade s prostorom u koji dođu i da se odmaknu od svojih svakodnevnih navika – i to je već održivi odmor. Kada netko dođe iz Londona, Pariza, pa i Zagreba, treba se brzo uskladiti s otokom na kojem je život sasvim drugačiji. Mnogo ljudi očekuje da će njihova zona komfora ostati ista i ne usklađuju se s prostorom u koji su došli.
Održivi odmor, što bi to bilo?
Kada je otok Vis u pitanju, to podrazumijeva prije svega svjesnost da si usred mora, oko 30 nautičkih milja ili oko 50 km udaljen od kopna – najvećeg urbanog centra na kopu, Splita. Osvijestiti da si na otoku koji poput školjke pluta u Jadranskom moru, da si u dodiru sa stoljetnom mediteranskom kulturom, da si uronjen u posebnu energiju otoka, da udišeš zrak koji opija, apsorbiraš mirise ružmarina, lavande, borova, uživaš u posebnim okusima i svim osjetilima upijaš iznimnu vizualnu ljepotu krajolika, sve je to nešto što se danas smatra vrlo visokom razinom življenja i predstavlja samo po sebi „održivi odmor“.
Zorica Karakaš
Imanje pod kistom-Estate under the Paintbrush
Rukavac, Širokovac 17
21480 Vis
