U novom intervjuu s našim (budućim) poslovnim partnerima predstavljamo vam Anamariju Šparicu koja proizvodi Eco-setove za privatne iznajmljivače i turiste. Pozivamo vas da pročitate intervju i saznate na koji način možete imati novu ponudu u svojim smještajima…
Reci nam nešto o sebi.
Zovem se Anamaria Šparica. Rođena sam u Zadru prije skoro tri desetljeća, a živim po Dalmaciji, nomadski, dok ne nađem idealno mjesto.
Čime se baviš?
Uz razne povremene i sezonske poslove, kroz zadnjih nekoliko godina iz mojih bezbroj hobija i interesa razvio se brend imena Lumini, Gardeneress of Eden (Vrtlarica raja). Pod tim imenom tražim nova, praktična i kreativna rješenja za neke uobičajene, svakodnevne probleme, imajući na umu održivost, ekologiju, “zero waste”, “fair trade”, lokalnu proizvodnju, tradicijske vještine, kulturnu baštinu, širenje znanja…
Projekti se tiču dizajniranja, osmišljavanja i (pro)izvodnje brojnih uporabnih predmeta, spektra radionica (samoniklo ljekovito bilje, prirodna kozmetika, izrada raznog “zero waste” pribora, tradicijske vještine i kulturna baština), krajobraznog uređenja…
Koji projekt si došla predstaviti?
Projekt o kojem danas predstavljam zove se Planet Lover’s Eco Set (Eko set za ljubitelje Planete), ili skraćeno PLES. Koncipiran je tako da turistima koji svoj godišnji odmor dolaze provesti u Lijepoj našoj olakšamo donijeti odluke koje su bolje za njih i cijeli svijet. Projekt se obavlja u suradnji s vlasnicima
apartmana koji bi svojim gostima za vrijeme boravka ponudili set ponovno upotrebljivog, “zero waste” pribora za svakodnevnu uporabu
PLES se u ovom trenutku sastoji od 4 dijela. Prvi je boca za piće zapremnine pola litre, napravljena od nehrđajučeg čelika. Usred ljetne vrućine teško je igdje ići bez da se ponese voda za piće. Najjednostavnije je otići u dućan i kupiti bocu od pola litre vode, ili više njih… U Hrvatskoj je vodovodna voda pitka, što nije slučaj u brojnim drugim državama pa mnogi turisti kupuju flaširanu vodu za vrijeme cijelog boravka. Ako želimo suzbiti proizvodnju velikih količina plastičnog otpada, bitno je doskočiti toj ‘”ednostavnosti” plastike i educirati ljude. Boca koju dobiju je iznimno praktična i lagana, mogu je nadopuniti u bilo kojem lokalu, na javnim slavinama i sve to potpuno besplatno.
Drugi su velike i udobne torbe za kupovinu. S razlogom su nezaobilazan dio svakog “zero waste” seta. Izrađujem ih sama od čvrstog nebijeljenog pamuka i recikliranih materijala, najčešće odjeće, kako bi se što veća količina korisnih polovnih sirovina sačuvala od smetlišta.
Treći su super lagane string vrećice za voće i povrće. Zbog svoje zanemarive težine prigodne su za vaganje namirnica, pa tako čine korištenje plastičnih vrećica nepotrebnim, a u njima se mogu čuvati kruh i peciva. I ove vrećice šijem sama od vrlo tankog i laganog, ali gustog i čvrstog pamuka.
Četvrti dio PLES-a su praktične pepeljarice za po putu. Iako sam povremeni pušač malo koji otpad mi više bode oči od opušaka, posebno kad se oni nalaze na plaži ili drugdje u prirodi. Godinama sa sobom nosim razne posudice za vlastite čikove, pa na kraju satima čistim ostatak plaže. Isprobavši desetke drugih, ovo je dizajn s kojim sam najviše zadovoljna. Osnovu pepeljarice čini aluminijska posudica sa slip poklopcem u koju stane desetak čikova (15ml zapremnine). Aluminij je materijal koji se vrlo lako može reciklirati bez gubljenja svojstava, ne hrđa i vrlo je lagan. Posudica se nalazi u pamučnoj string vrećici koju sam skrojila tako da nalikuje na ribu. Vrećica s pepeljaricom može se vezicom objesiti za ručke torbe, remen, oko ruke te stane u svaki džep. Posudica se ne može slučajno otvoriti i istresti svoj sadržaj, a zatvorena vrećica ničime ne da naslutiti da se radi o pepeljari. Set dolazi s pripadajućom knjižicom u kojoj je označena suradnja s pojedinim iznajmljivačem, opisan koncept PLES-a kao i svaki predmet koji su dobili na korištenje, zašto je važan i kako ga najbolje iskoristiti. Na kraju svog boravka, Set ostavljaju u apartmanu, on se čisti, dezinficira i spreman je za slijedeće goste.
Svi djelovi PLES-a su vrlo dugog vijeka. U trenutku kada predmeti od tkanine više neće moći ispunjavati svoju svrhu, mogu mi se vratiti kako bi dali život drugoj ili trećoj generaciji proizvoda. Vraćanjem dotrajalih proizvoda dobiva se popust na nove. Plan je da se ovaj set u budućnosti nadogradi i s drugim ručno i lokalno izrađenim proizvodima te da se naglasi njegova edukacijska uloga, pokaže ljudima da “zero waste” nije nužno kompliciranije i skuplje rješenje, nego najčešće suprotno. Cilj bi bio da gosti to novo znanje i iskustvo ponesu s godišnjeg odmora u svoj svakodnevni život i šire ga dalje.
Kakve materijale koristiš u svom radu?
Odabir i nabavka materijala, za mene su izuzetno bitni djelovi procesa. Iako bi bilo puno jednostavnije kupiti poludovršen proizvod napravljen od plastike na drugom kraju svijeta, to kod mene ne prolazi. Materijali koje koristim trebaju biti prirodni, biorazgradivi, reciklabilni, te uvijek planiram kako bi se mogli vratiti u upotrebu nakon što prođe životni vijek proizvoda. Sve komponente koje mogu izrađujem sama, a one koje nisam u mogućnosti napraviti, najprije
tražim kod lokalnih proizvođača. Bitno mi je podržavati malene biznise lokalnih ljudi i uvijek ću za partnere izabrati malene tvrtke prije velikih.
Kad i kako si počela?
Kad sam bila dijete, kao i većina drugih voljela sam se igrati u blatu i visiti po stablima. Samo što ja to nikad nisam prerasla. Priroda je za mene uvijek bila najdraži odmor, društvo i inspiracija. Ta me ljubav kasnije odvela studirati agroekologiju, izučavati permakulturu, istraživati prirodne ekosustave te samoniklo bilje ovog podneblja i načine na koje se ono kroz povijest koristilo. Živeći u doba kada se sve nabavi “u dućanu”, fasciniralo me postojanje vremena kada su se ljudi za sve svoje potrebe obraćali neposrednom okolišu i vlastitim rukama. Oduvijek sam zaljubljena i u kreativno stvaranje, od malena šijem, pletem, kukičam, vezem i veseli me naučiti sve praktične vještine do kojih mogu doći.
Što bi htjela raditi u životu?
Htjela bih nastaviti ovaj put na kojem sam sada. Želim i dalje koristiti sakupljeno znanje i iskustvo pokazujući kako se može drugačije, humanije, u svakom smislu zdravije živjeti. Kao i u onoj pričici sa uzgajivačem kukuruza, moj kukuruz ne može svake godine biti bolji, ako i kukuruz susjeda nije svake godine sve bolji, zbog toga dijelim sjeme svog kukuruza sa susjedima. Gradim život koji će mi dozvoliti da pratim svoju kreativnost pokušavajući nadmašiti ono što sam smislila jučer. Uživam u stvaranju i to je posao koji mi nikada neće dosaditi. Raduje me svaki oblik rada na zemlji i veselim se svim novim projektima izvedbe okućnica, ekstenzivnih povrtnjaka, šumskih vrtova, prirodne gradnje… Sanjam o Dalmaciji bez forsiranja engleske travice, već s njegovanjem autohtonih biljaka i onih dobro prilagođenih našoj klimi i uvjetima rasta.
A posao u struci…?
Pa, što se tiče posla u poljoprivredi, osim odlaska na dnevnice (berbe, rezidbe) nikada ga nisam ni tražila. Suvremena poljoprivreda (pa čak i ona koja se naziva ekološkom) počiva na postulatima s kojima se ja uglavnom ne slažem. Norma su monokulture, plantaže, prekomjerna obrada zemlje, konstantno tretiranje (bilo gnojivima, bilo pesticidima), veliki sustavi navodnjavanja. Niti jedan dio toga u ovoj mjeri nije održiv.
Imam iskustvo rada u hortikulturi, koja mi je bliža jer se više fokusira na interakciju među biljkama, nego hiperprodukciju jestivih djelova. Ideal gospodarenja zemljom po meni bi bio kombinacija; oku ugodan i praktičan dizajn ekosustava koji bi uz minimalne intervencije nosio prehrambenu i uporabnu vrijednost. Moj ideal je Rajski vrt, od tuda dolazi i ime mog brenda, Vrtlarica Raja. Jasno mi je da to ljudima često zvuči kao utopija, ali ne slažem se da je to nemoguće. Samo zahtjeva jedan veoma drugačiji način gledanja na svijet da bi se tako nešto postiglo.
Kako si čula za nas?
Za udrugu Sunce čula sam prije dvije godine, jer je jedna članica bila kod mene na radionici. Razvijajući PLES tražila sam partnere i paralelno s vlastitim istraživanjem raspitala se kod nekoliko prijatelja iz okolice Splita. Oduševila sam se kada sam na vašoj stranici pročitala o Dalmatia Green-u, a kako to život smiješno posloži, istog dana mi je još nekoliko prijatelja javilo za taj isti projekt.
Nikada se neću moći odlučiti slijediti samo jedan od mojih interesa. I baš tako to želim. Jer sve je to dio jedne cjeline.